Ranih devedesetih godina hrvatska energetska kompanija Industrija nafte, poznatija pod akronimom INA, bila je dva do dva i pol puta veća od mađarske energetske kompanije MOL. Danas, nakon dva desetljeća loših političkih odluka i korupcije u INI, upravo MOL ima upravljačka prava u toj kompaniji, unatoč tome što nema većinski paket. Podsjetimo, takav je ugovor sa Zoltanom Hernadijem, predsjednikom uprave mađarskog MOL-a potpisao bivši hrvatski premijer Ivo Sanader koji je pravomoćno osuđen zbog primanja 10 milijuna eura mita kako bi Mađarima pripisao upravljačka prava energetske nacionalne kompanije.
Tako stečena upravljačka prava MOL godinama zloupotrebljava, ne ulažući u rafinerije u Sisku i Rijeci, premda je to prema potpisanim ugovorima dužan, a sada želi i zatvoriti sisačku rafineriju, te je pretvoriti u distribucijsko-logistički centar. Time bi se povećala konkurentnost MOL-ovih rafinerija u Mađarskoj, a mnogi od 800 radnika koliko trenutno zapošljava rafinerija u Sisku završili bi na ulici. S obzirom na to da je očito da je INI hitno potreban novi investitor i partner, a ruski Gazprom se već godinama spominje kao potencijalni ulagač u hrvatsku energetsku kompaniju, pitanje o ruskom interesu za ulaganje postavili smo INI.
Odgovoreno nam je kako bi svoj upit trebali poslati hrvatskoj vladi, pa smo to i učinili, a iz vlade stiže ovakav odgovor: „Vlada RH ne raspolaže informacijama o mogućem ranijem interesu Gazproma za kupnju MOL-ovog udjela u INI. Vlada RH ne može iznositi stavove u ime INE.“, rekao nam je Nikola Jelić, glasnogovornik hrvatske vlade. Ako već sama INA i naša vlada „ne raspolažu informacijama“ i nemaju saznanja o interesu Gazproma, ima ih američki senator Chris Murphy. On je nedavno posjetio Hrvatsku, a o tom posjetu i sporu INA-MOL piše i na svom blogu: „Ruska državna plinska tvrtka Gazprom ne taji da bi rado razriješila spor otkupom hrvatskih i mađarskih dionica. Hrvatska je jaka i pouzdana saveznica SAD-a i NATO-a, te ne pokazuje veliki interes za prodaju dionica Gazpromu, no mislili smo kako bi bila dobra ideja da posjetim premijera i predsjednika i naglasim važnost ovog pitanja“. Rusko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je posjet američkog senator Murphya rekavši kako se radi o besramnom pritisku koji za cilj ima isključiti mogućnost ruskog ulaganja u hrvatsku naftnu industriju što je u suprotnosti s opće prihvaćenim normama međunarodne suradnje. „U okolnostima zapadnih sankcija Rusiji, Washington vrši sve veći pritisak na zemlje jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku, kako bi maksimalno ograničio našu energetsku i obrambenu suradnju sa zemljama u regiji“, stoji u priopćenju ruskog ministarstva.
Krajem prošlog mjeseca sindikat INE organizirao je prosvjed na Markovom trgu pod naslovom „Danas INA, sutra Hrvatska“ s kojeg su poručili kako se INA, nekad ponos Hrvatske, pretvara u mađarsko skladište. Čini se kako spor INE i MOL-a za našu vladu postaje još jedna ekonomska bojišnica podgrijanog hladnog rata u kojem primarni interes nije hrvatski. S time se složio i naš sugovornik, Tomislav Jakić, dugogodišnji novinar i analitičar, te bivši savjetnik predsjednika Mesića za vanjsku politiku. „Ne da postaje, on to nesumnjivo već i danas jest. Činjenica jest da neke zemlje, pa čak i članice Europske unije, pokazuju veću fleksibilnost u vođenju svoje politike nego što to čini Hrvatska. Članstvo u EU obavezuje, to nije sporno, ali to članstvo nikome ne može spriječiti da pored europskih interesa (koji često, nažalost, i nisu europski) u vidu ima i interese svoje zemlje, odnosno njezinih građana“, rekao je Jakić za Ruski vjesnik.
Mađarsku, primjerice, činjenica da je članica EU nije spriječila da s Moskvom potpiše sporazum vrijedan 10 milijardi eura prema kojem će Rusija kreditirati obnovu i gradnju nuklearnih postrojenja u Mađarskoj. Hrvatska s druge strane, pod očitim pritiscima zapadnih sila, odbija ruskog investitora unatoč tome što je INI i promjena strateškog partnera nasušno potrebna. Rezultati takve politike? Sasvim jasni – hrvatski BDP pada 12. kvartal za redom, a Mađarska je u drugom kvartalu ove godine ostvarila najveći rast BDP-a u Europskoj uniji od 3.9 posto. Multilateralnost na Balkanu prilika je za sve zemlje, prije svega ekonomska, ali ujedno i opasnost za zemlje poput Hrvatske da se ne nađu na granicama dvaju sukobljenih „carstava“ i prvoj fronti ekonomske i političke borbe Rusije i Zapada.
Hrvatska je sa SAD-om izgradila klijentelističko-pokroviteljski odnos, pa tako hrvatskog predsjednika i premijera američki senator „upozorava“ na važnost ne ulaska u pregovore s Gazpromom. Takva politika sigurno je u interesu Washingtona koji želi spriječiti jači ruski ekonomski ulazak u Europu, no je li ona u interesu Zagreba, odnosno Siska kojemu bi gašenje rafinerije nepovratno naštetilo?
Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak nedavno je objavio kako će Sjedinjene Američke Države „prijateljski posredovati“ u sporu INE i MOL-a. Naš sugovornik Jakić kaže nam kako je njegov dojam da je politika u ovom sporu u svakom trenutku imala prevagu nad ekonomskim interesima. „Ne znam zašto nam je u sporu s MOL-om potrebno bilo čije posredovanje, osim ako se hoće pod svaku cijenu zadržati to krajnje diskutabilno partnerstvo, a spriječiti ulazak ruskog kapitala u INU“, zaključuje Jakić i kaže kako je upitno može li se takva politika uopće nazivati politikom.
Autor/Izvor: RUSKI VJESNIK