Istraživanja geoloških rezervi nafte i plina u BiH

U ukupnoj svjetskoj potrošnji energije, nafta zauzima prvo mjesto u odnosu na ukupnu energiju. Danas su svjetske rezerve nafte, po procjenama, takve da, prema trendu potrošnje, mogu zadovoljiti potrebe u narednih 45-50 godina. Nafta je ključ svjetskog razvoja i zato se izuzetna pažnja posvećuje istraživanju, eksploataciji i proizvodnji nafte kao i njenom transportu. Europske države uvoze oko 90% svih potreba, a samo 10% potreba zadovoljavaju iz vlastitih izvora.

Cijena sirove nafte šezdesetih godina 20. stoljeća bila je vrlo niska, 1,5 USD po barelu. Zbog toga se u tom periodu jeftine nafte nije velika pažnja posvećivala istraživanju nafte. Međutim, 1973. godine dolazi do prve svjetske energetske krize, poznate kao naftna kriza, kada cijena sirove nafte raste 5 puta i kada se u svijetu ozbiljno prilazi pitanju istraživanja nafte. To je bio povod da se i u Bosni i Hercegovini pokrenu ovakva istraživanja. Te godine Energoinvest Sarajevo dobiva istražne i koncesionarske smjernice, čiji je direktni izvršilac bila Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu. Istražno i koncesionarsko pravo bilo je ustupljeno na period od 10 godina i ponovo je produženo za period 1983–1993. godina [1].

Na području Bosne i Hercegovine istraživanja nafte i plina počela su davne 1889. godine, kada su austrijski geolozi Katzer i Hofer istraživali područje Majevice, u selima Zavidu i Ražnju pored Priboja, na putu Tuzla–Zvornik. Austrijski geolozi su izbušili nekoliko bunara dubine do 50 m, gdje su dobili male količine nafte. Radovi su ubrzo obustavljeni zbog nedostatka financijskih sredstava.

Između dva svjetska rata vršena su istraživanja samo na području sjeveroistočne Bosne. Nafta je nađena na nekoliko bušotina u Požarnici i Siminom Hanu kod Tuzle. Godine 1939. izvađeno je oko 300 tona nafte, koja je transportirana u Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, ali zbog male proizvodnje, skupog transporta, nedostatka opreme, kadrova te nastupa ratnih uvjeta, proizvodnja je prestala 1943. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata, 1948. god. osnovano je poduzeće za eksploataciju nafte i plina u Požarnici kod Tuzle, ali je 1962. god. prestalo s radom, a sav kadar i oprema preseljeni su u INA Zagreb i NIS-Novi Sad, jer je u tom periodu orijentacija u Bosni i Hercegovini bila usmjerena na proizvodnju uglja i razvoj rudnika uglja. Od 1963. do 1973. godine pravo na istraživanje nafte na području Bosne i Hercegovine imalo je poduzeće INA– NAFTAPLIN iz Zagreba koje je područje istraživanja proširilo sa sjevero-istoka Bosne na područje središnjih i vanjskih Dinarida. Tada je uz gravimetrijska i geomagnetska istraživanja realizirano i nekoliko dubljih bušotina (Tuzla-1, 3539 m; Vareš-1, 1202 m i Glamoč-1, 4212 m). Godine 1973. 10-godišnje pravo istraživanja nafte i plina na području Bosne i Hercegovine dobiva Energoinvest Sarajevo. U tom periodu nosilac istraživanja je Energoinvest–Rafinerija nafte Bosanski Brod, u kojoj je 1974. g. osnovan Sektor istraživanja nafte i plina. Rafinerija je u najvećoj mjeri sama osiguravala sredstva za istražne radove, a 1983. godine osniva Radnu organizaciju za istraživanje nafte i plina na prostoru Bosne i Hercegovine. Ova Radna organizacija 1990. godine postaje samostalno poduzeće u sklopu Energoinvesta pod nazivom „Energoinvest–Energonafta” Bosanski Brod.

U periodu od 1963. do 1991. godine, obavljena su obimna naftno-geološka istraživanja.

Istražni radovi izvođeni su u sklopu dva osnovna projekta:

–        Projekt Sjeverna Bosna, koji je financiran iz vlastitih sredstava i iz kredita Svjetske banke u iznosu od 2,5 milijuna USD;

–        Projekt Dinaridi, koji je u potpunosti financirala američka kompanija AMOCO, koja je u tu svrhu formirala AMOCO–Yugoslavia Petroleum Company sa sjedištem u Zagrebu, u prostorijama predstavništva Rafinerije nafte Bosanski Brod.

Projektom Sjeverne Bosne obuhvaćen je istražni prostor sjeverne Bosne koga čine južni dijelovi Panonskog tercijarnog bazena, odnosno unutrašnjih Dinarida ili pojas horstova i rovova sjeverne Bosne. Bosanska ofiolitska zona čini južnu granicu ovog bazena u što treba pribrojiti i stariji mezozojsko-paleozojski kompleks. Sjeverna granica je rijeka Sava a zapadnu i istočnu čine rijeke Una i Drina. Južna granica definirana je linijom: Novi Grad–Prijedor–Banja Luka–Doboj–Tuzla–Zvornik. Površina ovog istražnog prostora iznosi oko 12000 km2. Na području sjeverne Bosne, do 1981. godine obavljena su obimna stratimetrijska mjerenja kojima su obuhvaćeni svi stratigrafski članovi. Analizom stratigrafskih, paleontoloških, sedimentoloških, kemijskih i fizičkih osobina stijena dobiveni su povoljni pokazatelji za paleogeografsku rekonstrukciju i potvrđene pretpostavke o mogućnosti postojanja značajnih akumulacija ugljikovodika. Geokemijska ispitivanja izvršena su na 300 uzoraka stijena sa površine terena i iz 15 bušotina te na 4 uzorka nafte.

Rezultati ovih ispitivanja ukazali su da su najkvalitetnije matične stijene starosti od oligocena do sarmata. Dobar potencijal utvrđen je na uzorcima paleocensko-eocenskih fliševa.

Gravimetrijska ispitivanja obuhvatila su površinu od oko 13000 km2 uz ukupno 60000 točaka gustoće 4 do 10 točaka/km2. Također su izvršena detaljna gravimetrijska mjerenja na dužini od 206 km seizmičkih profila. Rezultati su prikazani kao numerički i na kartama Bouguer-ovih anomalija i vertikalnih gradijenata te regionalnih i rezidualnih anomalija Zemljine sile teže za određenu gustoću stijena. Rezultati nisu obrađeni u cjelini zbog nedostatka sredstava.

Geomagnetna ispitivanja obuhvaćala su, u početku, terestrički geomagnetni premjer usporedno s gravimetrijom po istoj mreži točaka, a kasnije i duž seizmičkih profila. 1987. godine pristupa se aero-geomagnetnom premjeru kompletnog teritorija sjeverne Bosne. Terestrička mjerenja prekrila su prostor od približno 4000 km2 sa ukupno 16000 točaka. Na seizmičkim profilima iz 1988., 1989. i 1990. godine izvršena su detaljna geomagnetska i gravimetrijska mjerenja.

Geoelektrična mjerenja vršena su u manjem obimu duž 30-tak geoelektričnih profila i to na području Semberije, Majevice i Tuzlanskog bazena. Ova mjerenja su detaljnije definirala rasprostranjenost i zalijeganja pojedinih plićih horizonata tercijara i dubinu zalijeganja kredno-paleogenskog kompleksa stijena. Refleksivna seizmička ispitivanja primjenjena su na 144 profila ukupne dužine oko 3500 km metodom višestrukog prekrivanja (s dužinom registracije signala od 5 do 7 sekundi) što omogućava, uz interaktivnu obradu podataka, i usporedbu s drugim vrstama istraživanja.

U tom periodu (1973.-1991.) obavljeno je istražno bušenje na bušotinama Bijeljina-1, Brvnik- 1 i Obudovac-1. Na bušotinama Brvnik-1 (3913 m) i Obudovac-1 (3296 m) registrirane su pojave nafte, ali bez ekonomske vrijednosti.

Na osnovu postojećeg stupnja istraženosti sjeveroistočne Bosne, smatra se da postoje rezerve sirove nafte u četiri prioritetna područja:

–        Područje južno od Bosanskog Šamca; procjena rezervi iznosi 64,5 milijuna barela (oko 9,2 milijuna tona);

–        Područje jugozapadno od Orašja; rezerve su procijenjene na 42,5 do 108,4 milijuna barela (oko 6,1-15,5 milijuna tona);

–        Područje Tuzlanske regije u dolini rijeke Tinje; procjene rezervi iznose 99,8 milijuna barela (oko 14,3 milijuna tona);

–        Područje okolice Lopara površine oko 21 km2; rezerve se procjenjuju na 83,2 milijuna barela (oko 11,9 milijuna tona).

Procijenjene rezerve na ova četiri lokaliteta, koji su izdvojeni kao perspektivni u smislu pronalaska nafte, iznose oko 355 milijuna barela ili oko 50 milijuna tona sirove nafte. Uz navedena prioritetna perspektivna područja, u sjeveroistočnoj Bosni izdvojeno je više manjih područja predviđenih za detaljnija istraživanja nakon dobivanja pozitivnih rezultata u navedena četiri područja. Potrebno je naglasiti da je ova procjena provedena samo za sjeveroistočnu Bosnu (Semberija, Majevica, Tuzlansko-Loparski bazen, Šamačko-Oraška Posavina) što je bilo omogućeno relativno visokim stupnjem istraženosti toga područja. Za središnji i zapadni dio sjeverne Bosne (Brodska Posavina, Lijevče polje, područje Banja Luke, Prijedora i Bosanskog Novog) procjena rezervi nije mogla biti provedena zbog niskog stupnja istraženosti.

Na projektu Sjeverne Bosne, pored tada domaćih firmi (Energoinvest Bosanski Brod, Geoinženjering Sarajevo, Industroprojekt Zagreb, Naftagas Novi Sad i dr.), učestvovale su i 3 kompanije iz Velike Britanije (GECO-Geophysical Company Ltd., EXLOG-Exploration Logging Services i ECL-Petroleum Technogis Co.) koje su na osnovi svih raspoloživih podataka izradili studiju perspektivnosti područja Sjeverne Bosne na naftu. Svi istražni radovi (geološka i geofizička istraživanja, geokemijske analize i istražno bušenje) financirani su iz vlastitih izvora, dok su sredstvima Svjetske Banke financirane usluge stranih kompanija. Sva raspoloživa dokumentacija o navedenim istraživanjima (geološkim, geofizičkim i podaci dobiveni iz 69 istražnih bušotina) nalazi se u arhivi Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Projektom Dinarida obuhvaćeno je područje središnjih i vanjskih Dinarida, odnosno terena srednje Bosne (Sarajevsko – Zenički bazen) i hercegovačkog pojasa bituminoznih pojava. U periodu od 1963. do 1973. godine INA – NAFTAPLIN obavila je raznovrsna geološka i geofizička ispitivanja kao i istražno bušenje na 4 lokacije. Godine 1988. Energoinvest financira izradu Sinteze geološke i naftno-geološke dokumentacije kao osnove za  daljnja istraživanja u Bosni i Hercegovini. Tada je utvrđeno da na području srednje Bosne postoje dva sedimentna kompleksa središnjih Dinarida – tercijarna serija te mezozojsko-paleozojska serija. U zoni vanjskih Dinarida, koja obuhvaća područje jugozapadne Bosne i čitavu Hercegovinu, prevladava karbonatni razvoj mezozojskih sedimenata sa dosta elemenata koji upućuju na moguće akumulacije ugljikovodika. Tijekom 1989. godine izvršen je  erogeomagnetski premjer istočnog dijela teritorija na površini od 16500 km2 s udaljenostima od 2 km. Ovi radovi, koji su trebali obuhvatiti ostatak teritorija BiH, obustavljeni su početkom rata u Hrvatskoj. Uključivanjem u istražne radove američke kompanije AMOCO obavljena su geološka istraživanja strukturno-tektonskih formacija Dinarida koja su obuhvatila proučavanje postojeće geološke dokumentacije, terensko snimanje i laboratorijske analize uzoraka stijena u cilju definiranja strukturno-tektonskog sklopa terena i identifikacije matičnih, kolektorskih i izolatorskih (pokrovnih) stijena. Nakon toga su izvršena reflektivna seizmička ispitivanja i magnetno telursko sondiranje. Početkom rata 1992. godine obustavljene su daljnje aktivnosti na istraživanjima u tom području.

U istraživanja nafte i plina u Bosni i Hercegovini ukupno je uloženo oko 150 milijuna USD, a rezultati istraživanja ukazuju na perspektivnost obaju područja u smislu pronalaženja nafte i plina. Rezultati istraživanja nafte i plina na prostoru BiH opravdavaju provedbu daljnjih istraživanja i ukazuju na realne mogućnosti otkrivanja komercijalnih ležišta.

Daljnja provedba istraživanja naftnih ležišta u Bosni i Hercegovini zahtjeva značajna financijska sredstva. Ta se sredstva uglavnom osiguravaju iz državnih izvora i ulaganja zainteresiranih kompanija. Do 1992. god. na području Jugoslavije, sredstva za istraživanje nafte i plina izdvajana su prema potrošnji derivata u pojedinim republikama u okviru maloprodajne cijene naftnih derivata. Iz ovih sredstava najvećim su se dijelom u BiH financirala istraživanja na projektu Sjeverna Bosna. Sličan model financiranja daljnjih istraživanja nafte i plina mogao bi se provesti i u današnjoj Bosni i Hercegovini. Uz ovo, treba razmotriti i mogućnost davanja koncesija, kao značajnom čimbeniku privlačenja stranog kapitala koji je upravo najrasprostranjeniji oblik financiranja u naftnoj privredi. Trenutno visoka cijena nafte zasigurno može biti poticaj u privlačenju potencijalnih investitora za nastavak istraživanja rezervi nafte.

Izvor: Modul 11: Nafta

Odgovori