BiH traži velike igrače koji će izbušiti njihovih 50 milijuna tona sirove nafte

Stanovnici sela oko Požarnice i Simina Hana blizu Tuzle godinama se već griju na loživo ulje.

Ne bi tu bilo puno neobičnog da rečeno loživo ulje nije sirova nafta koja izvire u njihovim dvorištima i na imanjima. Nitko od njih, međutim, nije postao bogat kao šeik, niti itko sustavno radi na planu kako kapitalizirati energent koji u ukupnoj svjetskoj potrošnji zauzima prvo mjesto i kojemu cijena, zbog priča da svjetskih zaliha nafte ima za još samo pedeset godina, stalno raste.

Ako seljake uokolo Tuzle kojima nafta kaplje u razmjerima koji mogu biti važni samo za njihovu kućnu ekonomiju nitko ništa i ne pita, teško je povjerovati da bosanska nafta ne intrigira puno veće igrače. Ona, zapravo, kako će se ispostaviti, zanima najveće igrače.

Uloženo 150 milijuna dolara

Prilično je čudna ta priča s naftom na području BiH, i priča se u rasponu od sumnji da u BiH ima ikakvih pažnje vrijednih nalazišta, do teorija urote po kojima je raspad Jugoslavije kreiran upravo zato da bi se koristile ogromne rezerve nafte koje kriju u bosanskom podzemlju. Cjelokupna priča o povijesti istraživanja i eksploatiranja nafte u BiH sažeta je u Studiji razvoja energetskog sektora u BiH koju je 2008. godine izradio Konzorcij pod vodstvom Energetskog instituta “Hrvoje Požar”.

Nakon provedenih istraživanja, procijenjeno je da u Sjeveroistočnoj Bosni postoje rezerve sirove nafte na području Bosanskog Šamca, Orašja, tuzlanske regije i okolice Lopara, te da na ovim “perspektivnim lokalitetima” ima sveukupno oko 355 milijuna barela ili oko 50 milijuna tona sirove nafte.

U studiji se sumira kako je u istraživanja nafte i plina u Bosni i Hercegovini ukupno uloženo oko 150 milijuna dolara, kako rezultati istraživanja “ukazuju na perspektivnost oba istraživana područja u smislu pronalaženja nafte i plina, opravdavaju provedbu daljnjih istraživanja i ukazuju na realne mogućnosti otkrivanja komercijalnih ležišta”. Kaže se, također, kako BiH, uz model samofinanciranja istraživanja, treba razmotriti i mogućnost davanja koncesija, te kako visoka cijena nafte može biti poticaj privlačenju stranih investitora i stranog kapitala.

– S obzirom na sadašnje puno veće cijene nafte nego prije 20, 30 godina, te činjenicu da će za godinu, dvije, pet, nafta biti još skuplja, svi već istraživani prostori u Europi velikim kompanijama ponovno postaju zanimljivi za istraživanje. Možda bi im sad pronalazak nafte i u količinama manjim od onih koje su ranije smatrali isplativima bile zadovoljavajuće – kaže prof. dr. Igor Dekanić, redoviti profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Svučilišta u Zagrebu.

Utoliko je interes velikih kompanija obnovljen i za nekadašnja istražna područja u BiH koja u dosadašnjim istraživanjima nisu dala pozitivan nalaz.

Prof. Dekanić napominje kako obnovljeni interes za ranija istraživanja perspektivnih područja znači da bi netko morao uzeti koncesiju, provesti skupa geološka istraživanja, te bušenje, najskuplje od svega – 1000 metara bušenja košta milijun dolara. Unaprijed bi, dakle, trebalo osigurati dvadesetak milijuna dolara za istraživanje neizvjesnog rezultata. Što se “dvorišnih” izvora nafte na tuzlanskom području tiče, prof.dr. Dekanić kaže kako se radi o malim podzemnim izdancima kakvi su kod nas istraživani u Međimurju, no to što izvire male su, beznačajne količine bituminizirane nafte koje za ozbiljno eksploatiranje ne znače ništa.

Sarajevska tvrtka “Energoinvest” niz godina prije rata provodila je i financirala istraživanja potencijalnih nalazišta nafte, a prije nekoliko godina imala je, uz odobrenje Federacije BiH, ozbiljne planove oko ovoga posla. Govorilo se tada da je u igri za strateškog partnera, uz američke i kanadske tvrtke, te malezijskog biznismena, i hrvatska Ina. No stvari su se zakomplicirale i danas stvari stoje drukčije – u “Energoinvestu” nam je rečeno da ta tvrtka već više od godinu dana nije sudionik u programu istraživanja, eksploatacije i korištenja nafte na nalazištima u BiH.

Odlukom Vlade FBiH ove aktivnosti su prenesene u nadležnost Federalnog Ministarstva Energetike, Rudarstva i Industrije (FMERI). No, na pitanje upućeno FMERI-ju, kao i njegovu pandanu u Republici Srpskoj o tome kakva je aktualna situacija oko nalazišta nafte u BiH, odgovore nismo dobili.

‘Čudo za spas’

– Svu dokumentaciju o dosadašnjem istraživanju nafte na području BiH prošle godine preuzela je naftna kompanija Royal Dutch Shell čiji eksperti će odlučiti hoće li ova kompanija početi s istraživanjem nafte na području Federacije BiH, rekao nam je prof. dr. Sejfudin Vrabac, profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli, dodajući kako će odluka o tome biti donesena tijekom 2013. godine.

Prema informacijama prošlog ljeta plasiranim u bosanskim medijima ‘Vlada Federacije BiH i Shell Exploration Company potpisali su memorandum o razumijevanju kojim se reguliraju geološka istraživanja nafte i plina na području ovog BH entiteta. Prve bušotine nafte i plina u FBiH očekuju se 2013. godine, a eksploatacija početkom 2015. godine. U isto vrijeme naftna tvrtka “Jadran Naftagas”, koja je u srbijansko-ruskom vlasništvu, najavila je početak geoloških istraživanja na prostoru Republike Srpske.

“Jadran Naftagas” izvodi seizmička istraživanja u sjevernom dijelu BiH, od Novog Grada do Doboja’. Baš nekako u to vrijeme predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je, gostujući na televiziji, izjavio kako je u RS pronađena nafta i da njima u RS zato nije potreban sporazum s MMF-om. Izazvalo je to puno interesa u i izvan Republike Srpske, no u javnosti se govorilo kako je ‘priča o nafti samo farsa’, kako Dodik ‘traži čudo za ekonomski spas’, te kako je koncesija Rusima (Jadran-Naftagas je tvrtka u vlasništvu velikih ruskih naftnih kompanija Njeftegasinkora i Zarubrežnjefa) dana uz vrlo nepovoljne uvjete pa ‘RS od toga neće imati ništa’.

Slobodna Dalmacija

Odgovori