BiH, rat, nafta, istraživanje, terminali…

Baš  kao  i  rat  u  BiH  od 1992 . do 1995.  godine, tako se i aktuelni  rat  za  vlast,  priči o trećem  entitetu  vodi  zbog – nafte. Smatra to umirovljeni profesor tuzlanskog Tehnološko-rudarskog fakulteta i bivši diplomata RBiH Abdulah Bašić.

Priča o nafti u BiH dobrim dijelom je bh javnosti već poznata. Istraživanja su počela u doba Austro-Ugarske, nastavljena u kraljevini Jugoslaviji, najobimnija su napravljena krajem osamdesetih prošlog stoljeća, kada je Energoinvest zahvaljujući kreditima Svjetske banke ispitivao sjevernu Bosnu, a u saradnji s američkim Amcom područje Dinarida. Rezultati su pokazali da nafte (gotovo sigurno) ima, ali su procjene o količinama bile kontradiktorne. U to vrijeme zvanično je preovladavalo mišljenje da se radi o količinama koje su nerentabilne za ekspoataciju, danas se može čuti da je čak samo bazen Drežnice mega ležište, odnosno jedno od malo naftnih polja u svijetu koja omogućavaju proizvodnju od milijun barela dnevno. Danas su svi upućeni vrlo, vrlo oprezni kad govore o brojkama, pa od pomoćnika direktora Energoinvesta Ibrahima Boste možete čuti tek da se operira sa između 250 i 300 milijuna barela po istražnom polju, a takvih je u BiH identificirano pet. I Bosto, međutim, upozorava da su to ipak sve samo procjene.

Naprosto, za iole ozbiljnu priču o količinama, istraživanja treba dovesti do kraja. Možda će to uspjeti uraditi, bar u Republici Srpskoj, kompanija  Jadran-Naftagas, koju su 5. siječnja u Banjaluci registrirali NIS, Naftna industrija Srbije i ruski Njeftegazinkor. Ta bi se nova firma trebala baviti istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina, a osnovni kapital joj je 2.000 KM, od čega je NIS uložio 1.320 KM, odnosno 66%, a Njeftegazinkor 680 KM, odnosno 34%.

Istraživanja bi trebala početi čim im to vrijeme dozvoli, a očekuje se da će startati u sjevernoj Bosni, na području oko Lopara, te Posavini. Firma je rezultat memoranduma o saradnji na istraživanjima nafte u RS kojeg su u srpnju 2010. godine potpisali generalni direktor Optima grupe, filijale ruskog Zarubežnjefta  Jurij Belov i direktor NIS-a Kiril Kravčenko. Tadašnji entitetski premijer, danas predsjednik RS MiloradDodik, koji je bio na ceremoniji, prenio je da za početak istraživanja treba 20 milijuna dolara, a da se ukupna ulaganja procjenjuju na 130 do150 milijuna dolara. Generalni direktor Zarubežnjefta NikolajBrunič tad je, prema agencijskim izvještajima, očekivao da će prva istraživanja biti završena do kraja 2011., a da će 2021. godine nalazišta u RS dava ti oko 21 milijun tona u novčanom ekvivalentu sirove nafte.

Profesor Bašić smatra da je najavljenih 150 milijuna za istraživanje jako malo. Za sveobuhvatno istraživanje prostora RS bi, po njegovim procjenama, trebala bar milijarda eura jer, podsjeća, metar istražne bušotine, zavisno od uvjeta, košta od 1.000 pa sve do sto hiljada dolara, odnosno da je neki prosjek milijun po kilometru, a procjene kažu da se nafta u BiH nalazi na dubinama i iznad pet kilometara.Osim toga,  pozitivan rezultat je u prosjeku jedan prema deset, dakle od deset bušotina iz jedne pokulja nafta. Kada se, naravno, pokriju troškovi ostalih bušotina, onaj ko crpi tu naftu je opet dobar. Zato podatak o planiranih 150 milijuna može značiti samo da Rusi idu na sigurno.

A to mogu na osnovu podataka iz predratnih istraživanja koje, naravno, imaju. Zahvaljujući inventuri koju je po nalogu Vlade FBiH i tadašnjeg premijera Edhema Bičakčića tuzlanski Fakultet radio negdje 1999. godine, zna se da su kompletni podaci o istraživanjima sjeverne Bosne, u dva primjerka na dva titanijumska CD-a bili pohranjeni u bunkeru Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Jedan, odnio ga je na početku agresije na BiH tadašnji direktor Tomislav Šakić, završio je u zagrebačkoj Ini, drugi je Vojin Milić, tadašnji drugi čovjek Rafinerije odnio u tadašnji Naftagas, danas NIS. Bašić pretpostavlja da će sad Rusi ići ciljano da potvrde te stare i podatke do kojih su u međuvremenu došli novim modernim tehnologijama, uključujući satelitska snimanja. To bi im trebalo pomoći da  pozitivan rezultat svedu na jedan prema pet ili čak prema tri…

Rusi su bili zainteresirani i za istraživanje u Federaciji. U srpnju, pa u rujnu 2010. godine agencije su javile da su predstavnici NIS-a i njhovog većinskog vlasnika, ruskog Gaspromnjefta, čelnicima livanjskog Kantona 10 predstavili projekt naftno geoloških istraživanja i da je kantonalni ministar gospodarstva VlatkoZrilić zatražio od općina Livno, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar suglasnost da prihvate prijedlog za dodjelu koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte. Zrilić je nakon tih sastanaka izjavljivao da bi Gaspromnjeft, ako dobije papire, u petogodišnja istraživanja uložio 15 milijuna dolara, a direktor Gazproma za Balkan Željko Kirin rekao je da se ukupna investicija u eksploataciju nafte procjenjuje na 600 milijuna dolara.

Pravne komplikacije

Problem sa ovim poslom je komplicirana pravna situacija u Federaciji. Dozvole za istraživanje nafte daje federalno Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva, koje je jednu za cijelu FBiH, dalo Energoinvestu, a koncesije daju kantoni. Iako se može čuti da je Energoinvestova dozvola, izdana 2007. godine, istekla jer istraživanja nisu započeta u roku od dvije godine, Ibrahim Bosto podsjeća da je njeno važenje deset godina.Trenutno se ne radi ništa, jer kad su u Energoinvestu izračunali da koncesije za istraživanje i eventualnu eksploataciju moraju tražiti od šest kantona, shvatili su da je jednostavnije sačekati da se promijeni važeće zakonodavstvo. Federalna Vlada tako je pripremila izmjene Zakona o koncesijama kojima će nafta biti dignuta na viši nivo, odnosno, koncesije će davati Federacija.

 Bosto kaže da u Energoinvestu čekaju samo to i da će odmah nakon što te promjene budu usvojene Energoinvest raspisati tender za izbor strateškog partnera. Interesa ima poznato je da se na nešto što bi se moglo nazvati  pretkvalifikacijskim tenderom 2008. javilo pet kompanija. Uz susjednu Inu, bili su to mađarski Mol, američki Transglobal Petroleum, kanadski Longview Capital Partners, te holandska Delta Hydrocarbons.

Zbog neriješene pravne situacije sve je stalo, ali Bosto kaže da su Ina i Mol već svakako tu i da sve pomno prate, a da se i ostale tri kompanije raspituju.

Najupornija u održavanju kontakata je kanadska kompanija. Javljaju se i neke nove, interesiraju se malezijske, ruske firme… – kaže Bosto. On ne želi komentirati ni politiku ni različite teorije zavjere koje i ratove na Balkanu devedesetih prošlog stoljeća, ni priče o trećem entitetu, vezuju za naftu.

Profesor Bašić, s druge strane, čuo je te teorije i sa priličnom sigurnošću za START BiH kaže da su one moguće, čaki točne. On je, kaže nam, tokom rata u Ambasadi BiH u Beču radio analize nekih borbenih izvještaja iz Hercegovine.

– Bilo je vrlo interesantnih podataka, nije se znalo zbog čega regularne jedinice Hrvatske vojske ulaze na teritoriju BiH i stalno napadaju jedan te isti pravac, drežničku kotlinu. To je kotlina rijeke Drežnice, duga oko 25 kilometara, tri do sedam kilometara široka, ima oko 3.000 duša, uglavnom Bošnjaka. Tu je za šest mjeseci napada poginulo više od 500 vojnika, ne HVO-a, nego regularne Hrvatske vojske. Kad sam napravio tu analizu, vidio sam da se tu praktično vodi rat za naftu-kaže danas Bašić.

Austrijski profesor, tvorac alternativne teorije o postanku nafte Zigmund Tišler, jedan je od onih koji su također naftu navodili kao glavni uzrok agresijena BiH. Bašić kaže da osim bitaka za drežničku kotlinu postoje i drugi indirektni dokazi za tu teoriju. On podsjeća da su, na pri-mjer, najžešće bitke u Posavini vođene tamo gdje cesta bukvalno ide kroz tri, četiri potencijalna naftna polja, da se od Lončara do Pelagićeva ginulo za svaki pedalj zemlje.

Bašić, koji je kao diplomata bio angažiran u pregovorima koji su doveli i do Vašingtonskog i doDejtonskog sporazuma, svjedoči da su u sale pregovarači iz Sarajeva, bošnjačka strana kako kaže, dolazili samo sa kartama urbanih prostora i nacionalnim rasporedom stanovništva, dok su Hrvati i Srbi dolazili sa mapama voda, energenata, šuma, nafte…

– I sve ovo što se sad dešavana relacijama tri naciona, 90 posto je vezano za ekonomska pitanja. Nacionalni status je paravan za, po meni, borbu za naftna područja BiH. I sve ovo što se radi, ove relaci je Dodik – Čović, je upravo to-kaže Bašić.

On podsjeća da su čelnici SNSD-a i HDZ-a BiH nakon jednog od susreta najavili da će zajednički istraživati naftu u BiH, no, u ovim uvjetima je to nemoguće. RS, naime, ima tu potrebnu autonomiju, ona može da radi i već se dogovorila sa Rusima.

Dodik je, kaže nam prof. Bašić, odradio taj dio, Čović je itekako zainteresiran… Posao s Dodikom rade isti ljudi koji su naftna istraživanja prezentirali u Livnu, u kojem vlada Čovićev HDZ.

– Oni mogu dati koncesijsko pravo, ali ne mogu dobiti suglasnost entiteta za istraživanja, u Sarajevu ne mogu da završe posao. Ja pretpostavljam sljedeći scenario – sva ova gungula oko trećeg entiteta jeste pokušaj da Hrvati dobiju svoj administrativni prostor koji bi odlučivao o davanju prava na istraživanje. Onda više Sarajevo ne bi imalo utjecaja na to, Čović ulazi s Rusima, a 90 posto potencijalnih bh. ležišta nafte bi bilo u ta dva entiteta, srpskom i hrvatskom.

I sve ovo ucjenjivanje oko formiranja vlasti i priča o teritorijalnom preustroju jeste da se dobije to administrativno pravo upravljanja naftom – smatra Bašić. Zanimljivo je da ljudi u onome što se kolokvijalno zove sarajevski krugovi, odnosno bošnjački dio vlasti, o nafti ili ne govore nikako ili govore malo. Bašić tvrdi da je o svemu tome razgovarao sa većinom bitnih političara, od SDA do SDP i da su samo Haris Silajdžić i SbiH pokazali neki interes. Čak je, vrijedi podsjetiti, i sam Dodik polovinom 2010. godine, kad je objavio da će Rusima dati pravo za istraživanja u RS, rekao da mu je žao što Mustafa Mujezinović, odnosno njegova Vlada, neće da uđu u posao. Dodik je ruskoj delegaciji organizirao i sastanke u Sarajevu, Mujezinović je sve odšutio, a Bosto kaže da je ta delegacija bila i u Energoinvestu, da nije bilo konkretne priče, ali da je sarajevska kompanija i dalje otvorena za sve, pa i te razgovore.

Nafte, inače, nema u ekonomskoj politici, jednoj od pet koje je izborni pobjednik SDP prije 3. rujna nudio biračima. Spominje se na trećoj strani prosinačke verzije programske platforme koju je SDP potpisao sa SDA, HSP i NS Radom za boljitak. Po tome će zadatak buduće vlasti, ako u njoj budu ove četiri stranke, biti i izgradnja pravnog okvira i prateće regulative za istraživanje i eksploataciju rezervi nafte i prirodnog plina.

Kako će se, ako budu u prilici, oko toga dogovoriti sa prije svega Dodikom, a uz njega i Čovićem, nismou spjeli saznati.

Ugledni profesor dr. Anto Domazet, za kojeg se tvrdi da je jedan od tvoraca SDP-ove ekonomske politike, koji je spominjan i kao mogući kandidat te stranke za šefa Vijeća ministara, a uz sve to nekadašnji direktor Sektora nafte, plina i kemije u Eneigoinvestu kojem je, navodno, 1996. godine predana sačuvana dokumentacija o predratnim istraživanjima, danas o nafti neće da kaže ni jednu riječ.

– Napisao sam neke tekstove i opekao se zbog nekih izjavao nafti – kratko je Domazet za START BiH objasnio tu svoju šutnju.

Izvor Magazin START BiH, 2011. godine

Odgovori