Svima je poznato da je presudom Međunarodnog Arbitražnog suda u Parizu broj 17235/GZ od 02.05.2012. godine, glede spora firme Deltagrip protiv NTF Ploče, isti presudio u korist Deltagripa, s tim da je NTF Ploče dužan zbog jednostrano raskinutog Ugovora platiti nanesenu direktnu i indirektnu štetu u iznosu od cca. 9 milijuna $ (plus zatezne kamate).

Međutim, ostaje pitanje za koji period Ugovora je ta šteta obračunata?

Na strani 103. „Prijevoda Arbitražne presude“, točka 455. i 456. stoji da je Arbitražni sud presudio u korist firme DELTAGRIP London za direktne i indirektne štete za razdoblje od 01.04 2010. godine do 31.12.2011. godine (razdoblje od 1 godine i 9 mjeseci).

Period od 21 mjeseca…

Ugovore sa firmom DELTAGRIP London potpisan je u vremenu Energopetrola d.d. Ploče. Ugovor o najmu potpisan je 16. 01. 2006. godine i Ugovor o namjenskom zajmu 08.02.2006. godine.

Usporedbe cijena ugovornih partnera iz 2006. godine:

–        Deltagrip  “prazno za puno” 4,00 USD/m3 + 1,75 USD/t manipulacija,

–        INA Zagreb “prazno za puno” 3,5 eura/t (cca 2,92 eura/m3 + 1,5 eura/t),

–        Petrol Ljubljana “prazno za puno” 3,75 USD/m3 + 1,5 USD/t manipulacija.

Uprava NTF-a je potpisala „Dodatak Ugovora o najmu“ sa firmom DELTAGRIP London 17.05.2007. godine, kojim nisu stvorene nikakve pravne, niti materijalne obveze NTF-a, koje odstupaju od već potpisanog Ugovora o najmu od 16.01.2006. godine za ugovorni period od 5 godina.

 „Dodatkom Ugovora o najmu“ se stvorila mogućnost daljnjih automatskih produženja Ugovora o najmu i to u turnusima po 5 godina, ali ne dulje od 30 godina, pod uvjetom da obje ugovorne strane nakon isteka Ugovora od 5 godina, usuglase cijenu najma skladišta i manipulacije, što znači da Ugovor o najmu ima samo 5 godina pravnu obvezu za ugovorne strane.

Potvrda navedenom je izrečena i u obrazloženju Arbitražne presude – Prijevod broj 911 od  07.05.2012. godine i to na str. 81. i 82. u točkama 376., 377. i konkretno objašnjeno u točci 378., da je postojala razumna mogućnost na period od 30 godina, ali da se to u skladu sa izmjenom od 17.05.2007. godine ne može izjednačiti sa pravima i obvezama duljim od 5 godina.

Iz svega navedenoga jasno se vidi da ne postoji nikakav Ugovor na 30 godina, pa je suvišno i bezpredmetno razmatrati nekakve izgubljene prihode u tom periodu.

Jedna jednostavna kalkulacija:

21 mjesec×160.000,00 $ mjesečno=3.360.000,00 $ (prihod)

Umjesto prihoda od 3.360.000,00 $, trenutno je gubitak, odnosno zaduženje firme preko 10 milijuna dolara, naravno umanjen za prihod od Turkoil-a u tom periodu, ali uvećan za odvjetničke troškove.

Postavlja se pitanje, zar se jednostavno nije moglo sačekati da prođu ta 21 mjeseca?